Publikacije
Suradnja Borisa Ljubičića na dizajnu publikacija u nakladi MDC-a traje od posljednje trećine osamdesetih godina do danas. Osmislio je više od stotinu rješenja koja su „omotala“ časopise, programe, kataloge, zbornike i druge publikacije. Njegove korice često ilustriraju ono što se među njima nalazi, odnosno vizuali na naslovnici i poleđini inteligentna su interpretacija teme broja, a katkad i komentar na aktualne događaje u hrvatskoj i svjetskoj kulturi, društvu i politici.
Dizajn tromjesečnog programa Izložbe & događanja: muzeji i galerije grada Zagreba njegov je najstariji rad za MDC u ovoj kategoriji, s prvom publikacijom objavljenom 1987. te posljednjom 1991. godine. Motivi na naslovnicama prvih deset brojeva razlikuju se i često su asocijativni u odnosu na godišnja doba koja obuhvaćaju, pa tako jedan proljetni broj krase vlati trave, a jesenski kapljice kiše. U kasnijim brojevima uvodi jedinstven dizajn, ali s različitom bojom pozadine.
Ljubičić oblikuje korice časopisa Informatica Museologica od 1988. do 2000. godine. Dizajn odgovara temi broja te se uklapa i kada su iskorištena rješenja s plakata za Međunarodni dan muzeja (MDM) ili su motivi donekle „reciklirani“ s nekih drugih plakata – npr. žuto-bijela trodimenzionalna slova s naslovnica njegovih dvaju brojeva iz 1989. godine podsjećaju na ona s plakata Dubrovačkih ljetnih igara iz 1985. godine. Detalji s plakata za MDM pojavljuju se i na zbornicima međunarodnih simpozija iz 2001. i 2006. godine. Na zborniku sažetaka simpozija Glazba u muzeju / Muzeji glazbe, pripadajućem plakatu iz 2013. godine te Muzeologiji 51 iz 2014. godine s istom temom prikazana je ušna školjka sastavljena poput mozaika od sličica s dijelovima gudačkoga glazbala. U potrazi za savršenim primjerkom tog dijela ljudske anatomije, koji i svojim linijama podsjeća na violinu i srodne instrumente, Ljubičić je prethodno istraživao taj motiv i objavio ga na plakatu za 11. Muzički biennale Zagreb 1981. godine. Na spomenutom zborniku sažetaka prednja i stražnja strana međusobno se dopunjuju tako da, kada stražnju stranu jednog primjerka prislonimo uz prednju stranu drugog primjerka, dobivamo cjelovitu sliku ušne školjke.
Njegovi plakati svoje su mjesto zauzeli i na nekoliko brojeva kataloga Izložbe izdavačke djelatnosti hrvatskih muzeja i galerija, na kojemu je radio s prekidima od 1996. do 2016. godine. Međutim, na prvih pet brojeva te publikacije ponavlja se motiv kocke i okvira slike koji se dodiruju, uz izmjenu u koloraciji kompozicije. Još bolji primjer njegova dizajnerskog lajtmotiva nalazi se na publikaciji Prinove knjižnice MDC-a od 1999. do 2010. godine. Ondje se gotovo kao mise en abyme ponavlja crtež hrptova ležerno složenih knjiga, no boja i uzorci razlikuju se od broja do broja i time je svaki jedinstven.
Kreativan i domišljat dizajn vidi se i na časopisu Muzeologija, najdugovječnijoj Ljubičićevoj suradnji s MDC-om, od 1989. godine do danas. Slikom odražava temu broja, ali i kontekst vremena u kojemu je objavljen. Takav je, primjerice, slučaj s brojem 57 iz pandemijske 2020. godine na čijoj su naslovnici i poleđini fotografije antičke Solinjanke s komadom tkanine preko očiju, koji podsjeća na tada aktualnu zaštitnu masku za nos i usta, a jedna od tih fotografija prethodno je bila objavljena i na poleđini Muzeologije 40 iz 2003. godine. Godinu dana poslije temu potresa u muzejima ilustrirao je crno-bijelom fotografijom fragmenata polomljenoga antičkog stupa. Na Muzeologiji se gotovo u pravilu koristi originalnim rješenjima. Jedna od iznimki su korice Muzeologije 56 iz 2019. godine s obrisom Meštrovićeve skulpture Čekanje iz 1928. godine, rekurzivno izgrađene poput mozaika od malih fotografija njegovih brojnih skulptura, uključujući i nju samu. Taj je rad ranije viđen na Ljubičićevu plakatu iz 2003. godine u povodu 120. godišnjice rođenja Ivana Meštrovića. Fotografije Meštrovićevih skulptura iskoristio je i na dvadeset godina ranijoj naslovnici broja 36. Preko većeg dijela naslovnice proteže se slovo „M“ s rasterom iz logotipa MDC-a, ukrašeno spomenutim fotografijama. Ono istodobno upućuje na nakladnika, naziv publikacije i na temu broja koja se bavila Meštrovićevim djelima u zbirkama. Na broju 48/49 iz 2012. godine vizualno se poigrao temom elektroničkih knjiga tako što je fizičke knjige složio u obliku znaka „@“. Računalnu grafiku radio je njegov sin Igor Ljubičić, koji od prve polovice devedesetih godina surađuje u očevu poduzeću Studio International.
Korice četiriju publikacija iz serije Kako objaviti dobru muzejsku knjigu također donose maštovita rješenja. Primjerice, na koricama Publikacija za osobe s invaliditetom nalaze se Ljubičićevi šareni otisci prstiju, istodobno aludirajući na slijepe i slabovidne osobe, jedinstvenost pojedinca te ostavljajući autorov taktilni potpis. Naslovnicu Vodiča Zagreba i okolice: muzeji, galerije, zbirke iz 1998. godine, koji je objavljen i na engleskome i njemačkome jeziku, ilustrirao je obrisima nekih od simbola Zagreba – konjaničkom skulpturom kralja Tomislava, katedralom te kupolom Umjetničkog paviljona. Za MDC-ovu putujuću izložbu 20 plakata Muzejskoga dokumentacijskog centra 1980. – 2000. napravio je nekoliko kataloga za različita mjesta održavanja. Vizualno su poprilično jednostavni, gotovo minimalistički i akromatski. Iznimka je izdanje iz Pule 2003. godine, na čijim se koricama nalazi mozaik od isječaka plakata nastalih u povodu Međunarodnog dana muzeja tijekom više od dvaju desetljeća.
Najbogatiji dio Ljubičićeva opusa za MDC svakako su publikacije. Na njima se jasno prati Ljubičićev razvoj dizajnerskog izraza i prepoznaje dosjetljiv autorski rukopis. Korice mnogih od njih vizualna su sinteza tekstova koje obavijaju. Iako su originalna rješenja najzanimljivija, samoreferiranje daje novi život njegovim likovnim i tipografskim elementima te cjelinama sastavljenima od njih.