Plakati i videi
Boris Ljubičić najviše je plakata za MDC izradio u povodu Međunarodnog dana muzeja (MDM-a). Uz dizajnersku vrijednost, potvrđenu i brojnim nagradama, na njegovim je plakatima semantička dimenzija često u prvom planu. Važno ih je „čitati“, interpretirati i razumjeti u okviru onoga za što su izrađeni, ali i kao svojevrsni komentar društveno-političkog konteksta u kojemu su nastali.
Njegovi radovi vizualni su dokaz njegova stajališta, iznesenoga i u intervjuu u Muzeologiji 53, da „dizajner mora biti odgovoran u prostoru i vremenu“. Jedan od primjera je prvi plakat iz serije za MDM pod nazivom Vrč ide na vodu dok se ne razbije, tiskan originalno 1991. godine te u reizdanju za 30. godišnjicu. Motiv je oblikovan dvije godine prije, a na njemu fotografija Damira Fabijanića prikazuje krhotine razbijena vrča u obliku kontinenata, predstavljajući prostornu i vremensku prekretnicu uoči političkog „preslagivanja“ svijeta, donedavno podijeljenoga na istočni i zapadni blok. Godine 1992., u prvoj godini u kojoj ICOM organizira obilježavanje MDM-a uz zadanu temu, plakat za MDM spojio je u cjelinu polovicu lica portretne skulpture Solinjanka i polovicu lubanje neandertalca, kao apel za obraćanje pozornosti na rat u Hrvatskoj.
Na plakatu za MDM 1994. godine brojni mravi svojim putanjama simbolično ispisuju slovo „m“, brojčano predstavljajući hrvatske muzeje, ali i marljive muzealce koji ih svojim radom pokreću. U dnu plakata, uz datum održavanja MDM-a, nalazi se jedan mrav koji predstavlja autora plakata. Satom u kojemu umjesto brojeva stoji natpis „danas za sutra“, na plakatu za MDM iz 1996. godine, izražena je važnost trenutačnih aktivnosti u muzejima za budućnost kulturne baštine, ustanova koje je čuvaju i čovječanstva.
Čak i plakati koji su već na prvi pogled grafički impresivni nadilaze svoju estetiku dubljim značenjem. Trodimenzionalni plakat u obliku „harmonike“, nastao za MDM 2000. godine na temu Muzeji za miran i skladan život, spaja ono što je naizgled nepomirljivo. Na bijeloj pozadini prigodno harmonično objedinjuje dva različita crna oblika – kvadrat i krug. Time, ovisno o promjenjivom kutu gledanja, metaforički pomiruje zapadnu (kvadrat) i istočnu (krug) civilizaciju. Ideja iza plakata sa srebrnom reflektirajućom pozadinom, nastaloga za MDM na temu Muzeji – spone kultura 2005. godine, jest zrcaljenje njegove okoline te, ovisno o njoj, stvaranje nove slike. Zrcaljenje je dvojako jer je riječ „MUSEUM“ prelomljena na tri slova i vertikalno orijentirana sa zrcalno postavljena dva slova „m“ i dva slova „u“. Na plakatu iz 2006. godine riječ „MUSEUM“, koja se može pročitati tek s određene udaljenosti, nastala je ispresijecanjem ravnih linija kao računalna grafika. Plakat je napravio u bijeloj i crnoj inačici – jedan posvećen MDM-u, a drugi Noći muzeja.
U neke je plakate utkao simbole hrvatskog identiteta. Takav je slučaj s plakatom iz 1999. godine s prikazima reljefne šahovnice s crkve sv. Lucije iz koje potječe Bašćanska ploča, zatim s plakatom s prikazima kravata u povodu MDM-a 2002., plakatom sa Sinjskom alkom iz 2004. te hrvatskim Apoksiomenom iz 2009. godine. Na pretposljednjemu spomenutom plakatu stavio je u jukstapoziciju alku i znak Mercedesa, naizgled oblikom dva slična predmeta, ali u suštini potpuno različita – jedan kao simbol nematerijalne kulturne baštine s višestoljetnom tradicijom, drugi kao suvremeni simbol materijalnog bogatstva.
Prvi je Ljubičićev plakat za MDM 2003. godine odbijen. Na njemu su iz žablje perspektive prikazani muški i ženski lik u iskoraku. Pomalo vulgaran prizor namjerno je dopunjen gramatički pogrešnim natpisom „wellcome to the museum“. Umjesto njega prihvaćeno je Ljubičićevo drugo rješenje – plakat s fotografijom na kojoj djevojka na pločniku crta vrlo realistično oko. Upravo je to oko zbog svojeg položaja na tlu metaforički upereno u prizor s plakata koji je odbijen.
Posljednji plakat koji je Ljubičić izradio za MDC u povodu MDM-a potječe iz 2017. godine te je nastao u nekoliko boja i dimenzija. Tema manifestacije bila je Muzeji i sporne povijesti: govoriti neizrecivo u muzejima. Na njemu je fotografija ruku koje pomiču letvice prozorskog sjenila, a više od polovice površine plakata zauzima velik natpis „WHY NOT?“. Riječ je o jednoj od njegovih ideja koju je upotrijebio nekoliko godina prije – fotografija je nastala za plakat Chopin 200 iz 2011. godine, a oponaša prebiranje po klavirskim tipkama.
Radi promidžbe MDM-a Ljubičić je s plakata zakoračio i u drugi medij, video, s prvim ostvarenjem nastalim 2014. godine u sklopu te manifestacije za akciju Vikend u muzeju. Godine 2015. nastao je spot na kojemu čovjek lijepi jumbo plakat s natpisom Muzeji za održivo društvo. Koristio se tipografijom Croatica, inačicom Helvetice s crvenim i plavim kvadratićima – simbolima hrvatskoga nacionalnog identiteta koje je osmislio ranih devedesetih godina. Iduće godine, potaknut temom Muzeji i kulturni krajolici, napravio je video u kojemu se lišće s drveća isprepleće sa slovima riječi „muzej“. Time je simbolično otvorio granice muzeja i njime obuhvatio i prirodu.
Svaki od dvadesetak Ljubičićevih plakata nastalih za MDM, kao i promocijski videi, pripovijedaju priču. Ona počinje kada povežemo likovne elemente s tekstom, nastavlja se dajući nam prostor za vlastite asocijacije i tumačenje te se raspleće spoznajom razloga i okolnosti nastanka dizajnerskog rješenja. No tu ne završava jer se određeni vizuali zbog prethodno navedene slojevitosti, simbolike i potencijalne višeznačnosti, što vidimo i na primjeru plakata i publikacija, mogu upotrijebiti opet i iznova.