Biografija
Boris Ljubičić (Sinj, 1945.) djeluje u poljima grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1968. godine. Napustivši slikarstvo, posvetio se grafičkom dizajnu. Njegovo je stajalište „dizajn je promjena“, a dizajner je odgovoran za prostor i vrijeme. Jedan je od najistaknutijih hrvatskih dizajnera te je u bogatoj karijeri ostvario brojne radove u različitim područjima dizajna i vizualnih komunikacija. Radovi su mu objavljivani u međunarodnim stručnim publikacijama i najprisutniji je hrvatski dizajner u svjetskim prikazima grafičkog dizajna. Njegova dizajnerska rješenja obuhvaćaju vizualne identitete i logotipe, plakate, knjige, omotnice nosača zvuka, ambalažu, ekonomsku propagandu, televizijski dizajn, tipografiju, signalistiku, prostorne intervencije te druge samoinicirane projekte. Profesionalno se oblikovao u angažmanima za kulturnu i umjetničku scenu, a od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća širi djelovanje i na gospodarstvo, sport, medije, turistički sektor i političke stranke. Godine 1976. osnovao je i vodio Tim vizualne komunikacije CIO koji je ostvario važan projekt vizualnog identiteta VIII. Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine. Svoj dizajnerski studio – Studio International – osnovao je 1987. godine, u kojemu je surađivao sa suprugom Rajnom Buzić-Ljubičić, Stuartom Hodgesom i sinom Igorom Ljubičićem.
Ljubičićevi najvažniji projekti su vizualni identiteti i logotipi VIII. Mediteranskih igara u Splitu 1979., sportskog brenda YASSA, tvornice Labud, tvrtke SMS te niza ustanova među kojima su Muzejski dokumentacijski centar, Hrvatska izvještajna novinska agencija (HINA), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Zagrebački velesajam, Hrvatska radiotelevizija, Muzej za umjetnost i obrt, Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Arheološki muzej u Zagrebu, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Matica hrvatska, Institut Ruđer Bošković i druge. Poseban segment je njegov samoinicirani projekt vizualnog identiteta Hrvatske, od projekta nove zastave do vizualnog koda za sve ostalo. Važno mu mjesto u opusu ima grafičko oblikovanje plakata. Osobito se ističu antiratni plakati te oni u povodu Međunarodnog dana muzeja ostvareni za MDC, s kojim njeguje najplodonosniju i najdugotrajniju suradnju.
Posebnost Ljubičićeva dizajna nije u stilu ili rukopisu, već u istraživanju i konceptualnom promišljanju identiteta bez obzira na to je li riječ o tvrtki, ustanovi, državi ili kontinentu. Pokretač je Izložbe hrvatskog dizajna (od 1999.), strukovnog projekta Hrvatski dizajn centar (2005.) i inicijative za oblikovanje europskog kontinenta Europa 2020 (2003. – 2005.). Član je Hrvatske udruge likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti (ULUPUH-a) i Hrvatskoga dizajnerskog društva čiji je bio predsjednik i potpredsjednik. Objavljuje tekstove u dnevnom tisku i stručnoj periodici te održava predavanja za stručnu i širu publiku.
Dobitnik je brojnih prestižnih nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu. Među mnogobrojnim nagradama izdvajaju se one za MDC-ove plakate za Međunarodni dan muzeja kao što su prva nagrada na međunarodnoj manifestaciji Media Save Art '91 za plakat iz 1991., nagrada The Big Critique za plakat iz 1997., nagrada Red Dot – Best of the Best i Godišnja nagrada Hrvatskoga dizajnerskog društva za plakat iz 2000. godine. Dobio je brojne nagrade ustanove i izdavačke kuće Graphis, koja svake godine dodjeljuje nagrade za dizajn u više kategorija. Među njima su platinasta nagrada za plakat iz 2005. godine, zlatna nagrada za plakat iz 2006. i srebrna nagrada za plakat iz 2021. na kojemu je iskoristio motiv plakata Vrč ide na vodu dok se ne razbije nastaloga za Međunarodni dan muzeja 1991. godine. Za trenutačni logotip MDC-a dodijeljena mu je platinasta nagrada. Dobitnik je Nagrade za životno djelo Hrvatskoga dizajnerskog društva (2023.), Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo u području likovnih i primijenjenih umjetnosti (2024.) i Godišnje nagrade ULUPUH-a za životno djelo (2026.).