Kliknite ili pritisnite virtualni dijapozitiv za prikaz snimke u boji i većim dimenzijama koji će se pojaviti na vrhu galerije.
Kliknite ili pritisnite gumb sa znakom "i" za otvaranje i zatvaranje prozora s informacijama o ustanovi na snimci i poveznice na dodatan sadržaj.
Muzej je osnovan 1997. godine. U njemu se nalaze eksponati koji prezentiraju život na Samosu do Drugog svjetskog rata. Predmeti su organizirani prema poljoprivrednim i obrtničkim granama, a u sklopu Muzeja nalaze se i radionice u kojima majstori posjetiteljima demonstriraju svoj zanat.
Muzejska građa prezentira povijest, umjetnost i kulturu regije Spiš. Podijeljena je na arheološku, numizmatičku, etnografsku i povijesno-umjetničku zbirku.
Pod upravom Spiškoga muzeja nalaze se stara gradska vijećnica, dvorac te nekadašnja kuća majstora Pavla, o kojemu se ne zna puno, ali je ostao zapamćen po svojim skulpturama i oltarima koje je izradio tijekom 15. i 16. stoljeća.
Památník Terezín, odnosno Memorijalno područje Terezín pokazuje strahote koje su nacisti počinili na ovom području tijekom Drugog svjetskog rata. Otvoren je 1947. godine i sastoji se od više od deset lokacija.
Među njima je i Malá pevnost (Mala tvrđava) koja je u vrijeme Drugog svjetskog rata služila kao zatvor praškog Gestapa. Tamo je postavljena stalna izložba koja je u novom izdanju otvorena 1994. godine, a prostor služi i za povremene izložbe te filmske projekcije.
Zgradu je projektirao Josep Domènech i Estapà početkom 20. stoljeća, a služila je kao centar za slijepe osobe. Godine 1991. arhitekti Jordi Garcés i Enric Sòria obnovili su je i proširili te je tada u njoj otvoren prvi španjolski interaktivni muzej.
Već krajem 1990-ih zgrada je ušla u još jednu opsežnu obnovu koja je novim interpolacijama 2004. godine Muzeju dala suvremeni izgled i novo ime - CosmoCaixa. Muzej se i nadalje unaprjeđuje korištenjem suvremenih tehnologija, poboljšavanjem korisničkog doživljaja, uz istovremenu posvećenost zaštiti okoliša i održivom razvoju.
Muzej Spiš u Spiškoj Novoj Vesi osnovan je 1951. godine kao Okresné vlastivedné múzeum, a otada je nekoliko puta mijenjao ime. Između ostaloga, od 1984. godine zvao se Vlastivedné múzeum, 1996. godine promijenio je ime u Spišské múzeum v Spišskej Novej Vsi, a već iduće godine u Múzeum Spiša, kako se i danas zove.
Smješten je u zgradi koja potječe iz 15. stoljeća, ali je kasnije obnavljana te njezino pročelje potječe iz 18. stoljeća. Nekada je bila gradska vijećnica, a u drugoj polovici 18. stoljeća postala je Provincijalni dom šesnaest spiških gradova.
Muzej je jedan od najsveobuhvatnijih slovačkih regionalnih muzeja te sadrži oko 150 000 predmeta koji prezentiraju povijest, umjetnost, etnografiju, arheologiju, numizmatiku, palenotologiju, prirodoslovlje i tehnološki razvoj Spiša i Slovačke. Muzej ima i nekoliko podružnica – Dvorac Markušovce, Ljetnu palaču Dardaneli, Etnografski muzej Smižany i Rodnu kuću Jána Nálepka.
Muzej je osnovan 1923. godine, a 1936. godine smješten je u zgradu u kojoj se i danas nalazi. Ovo je najveći švedski tehnički muzej. Njegov fundus čini više od 50 000 predmeta koji svjedoče o tehnološkom razvoju Švedske.
U sklopu muzeja djeluju i arhiv, knjižnica te kino. U muzeju se nalazi i Teknorama – dio gdje posjetitelji mogu isprobati različite izume.
Hrvatski pomorski muzej Split osnovan je 1925. godine. Nalazi se u Tvrđavi Gripe koja je izgrađena u 17. stoljeću u svrhu obrane grada za vrijeme osmanlijske opsade. Idejni je produkt hvarskog inženjera Nikole Kandida, a projektirao ju je mletački inženjer Alessandro Magli. Unutar utvrde nalazi se i crkva sv. Antuna Padovanskog iz 17. st. te Državni arhiv u Splitu i Umjetnička akademija, smješteni u nekadašnjim vojnim prostorima koji su izgrađeni za vrijeme austrijske uprave.
U dvorištu Muzeja nalazi se pramac putničko-teretnog parobroda “Bakar” koji je izrađen 1930-ih godina u Engleskoj. Tijekom Drugog svjetskog rata služio je za prijevoz ranjenika, lijekova i hrane, a Josip Broz Tito ga je zbog zasluga 1964. godine odlikovao Ordenom narodnog oslobođenja.
Povijest ovog Muzeja seže još u 1869. godinu kada je Udruga za povijest Bodenskog jezera svoju zbirku otvorila za javnost. Zbirka je 1912. godine postala temelj Muzeja Bodenskog jezera.
Modernističku zgradu s tornjem sa satom projektirao je Karl Hagenmayer 1930-ih godina te je služila kao lučka postaja. Godine 1996. ovdje se uselio Muzej.
Muzej ima tehničku i umjetničku zbirku. Tehnička zbirka jedna je od najvažnijih svjetskih zbirki koje fokus imaju na zračnom prijevozu. Većinom su predstavljene letjelice Zeppelin, ali prezentirane su i druge letjelice nastale u europskim državama i SAD-u. Jedna od zanimljivosti je i djelomična rekonstrukcija cepelina Hindenburg koji je 1937. godine izgorio, prilikom čega je stradalo više od 30 osoba.
Umjetnička zbirka sadrži djela od srednjeg vijeka naovamo, s naglaskom na njemačku umjetnost, a uključuje i fotografije.
Muzej Grenoblea, jedan od prvih francuskih pokrajinskih muzeja, osnovan je 1798. godine na inicijativu građana koji su htjeli spasiti djela zaplijenjena tijekom Francuske revolucije.
Smješten prvo u Biskupskom dvoru, Muzej se za javnost otvorio 1876. godine u novoj zgradi koju je projektirao arhitekt Charles-Auguste Questela. Početkom 1994. ponovno se preselio u novu zgradu koja je izgrađena za njegove potrebe i u kojoj se nalazi i danas.
U njegovom fundusu danas se nalazi više od 900 djela u rasponu od antičkog razdoblja do suvremenog doba. Zbog bogate zbirke 20. stoljeća u kojoj su mjesto pronašli i velikani poput Picassa, Matissea i mnogih drugih, smatra se prvim francuskim muzejem moderne umjetnosti.
Muzej je otvoren 1964. godine u parku Chapultepec. Zgradu su projektirali arhitekti Pedro Ramírez Vázquez, Rafael Mijares i Carlos A. Cazares Salcid.
U njemu se nalazi nekoliko tisuća djela meksičkih umjetnika 20. stoljeća – slika, skulptura, crteža, gravura i fotografija, a zastupljena su imena poput Fride Kahlo, Diega Rivere, Leonore Carrington, Joséa Clementea Orozca, Gerarda Murilla, Francisca Toleda itd.
Uz nekoliko izložbenih dvorana unutar muzeja, umjetnička djela izložena su i u vanjskom prostoru, odnosno vrtu koji okružuje muzejsku zgradu.
Zaklada Haus der Gesichte osnovana je 1986. godine te ima ustanove u Bonnu, Leipzigu i dvije u Berlinu. U njima je predstavljena njemačka povijest od Drugog svjetskog rata nadalje.
Muzejsku zgradu u Bonnu projektirali su arhitekti Ingeborg and Hartmut Rüdiger, a izgrađena je 1994. godine.
Muzejski fundus čini oko 900 000 muzejskih predmeta, a 7 000 njih prezentirano je u stalnom postavu koji se prostire na 4 000 kvadratnih metara muzejskog prostora.
Memorijalni centar Holokausta Yad Vashem osnovao je Izraelski parlament 1953. godine kao mjesto sjećanja na židove progonjene i ubijene u Drugom svjetskom ratu i one koji su ih pokušavali spasiti riskirajući vlastite živote. Ime potječe iz biblijske Knjige proroka Izaije, a u prijevodu znači “spomenik i ime”.
Kompleks izgrađen na Brdu sjećanja sastoji se od većeg broja objekata, a među njima su Povijesni muzej Holokausta, Umjetnički muzej Holokausta, Izložbeni paviljon, Dvorana sjećanja, Arhiv i knjižnica, Centar za posjetitelje, Centar za učenje, Vizualni centar, Zgrada uprave i istraživanja itd.
Tehnološki muzej Savezne komisije za električnu energiju u Méxicu otvorio se 1970. godine. U to je vrijeme bio prvi interaktivni znanstveni muzej na području Latinske Amerike, a obnova 2000. godine učinila ga je najsuvremenijim meksičkim muzejem.
Muzej je bio usmjeren na prezentaciju povijesti, proizvodnju i distribuciju električne energije i izuma vezanih uz nju. U sklopu muzeja nalazio se i planetarij, a na posjedu izvan Muzeja bili su izloženi dijelovi vlakova i zrakoplova, oprema za naftne bušotine i drugi strojevi koji su prezentrirali tehnološki razvoj Meksika.
MUTEC je svoja vrata zatvorio 2015. godine kako bi ga mogao zamijeniti Museo Nacional de Energía y Tecnología (MUNET), odnosno Nacionalni muzej energije i tehnologije. Njegova gradnja na istom zemljištu započela je 2016. godine te je trebala biti dovršena 2018. godine. Projekt je financiran iz javnih i privatnih sredstava. Ne zna se kada će novi muzej otvoriti vrata.
Na lokalitetu La Brea Tar Pits provedeno je stotinjak iskopavanja tijekom kojih su nađeni brojni fosilni ostatci životinjskih i biljnih vrsta starih i više od 50 000 godina.
Zaklada Georgea C. Pagea, poduzetnika i filantropa, 1975. godine financirala je iskopavanje koje je rezultiralo pronalaskom brojnih fosilnih nalaza.
George C. Page, otprije fasciniran fosilima, 1977. godine otvorio je na ovom području prirodoslovni muzej. Projektirali su ga arhitekti Willis Fagan i Frank Thornton. Građevina koja kombinira brutalizam i organički modernizam nalazi se na brežuljku te podsjeća na majanske hramove.
Nacionalni antropološki muzej, najveći i najposjećeniji meksički muzej, osnovan je 1964. godine i od osnutka smješten u iste godine sagrađenoj monumentalnoj građevini.
Muzejski fundus podijeljen je u antropološke i etnografske zbirke smještene u više od 20 velikih dvorana u kojima je predstavljen život na području Meksika od vremena prije nekoliko tisuća godina preko predkolumbijskih civilizacija koje su naselile ovo područje, poput Maya i Azteca, do perioda kolonizacije i kasnijih kultura.
Jedan od poznatijih predmeta koji se nalaze u ovom muzeju je Sunčev kamen. On je Aztecima služio kao žrtveni oltar, a ne kao kalendar što se ranije mislio. Pronađen je na meksičkom glavnom gradskom trgu (tzv. Zócalo) krajem 18. stoljeća.
Muzej se otvorio 1998. godine. Temelj njegovog fundusa čini zbirka koja je formirana 1874. na izložbi antikviteta i zanimljivosti u gradskoj vijećnici u Zaandamu, a 1998. godine predana novoosnovanom Muzeju. On je nastavio prikupljati građu vezanu uz povijest, kulturu, svakodnevni život i industrijski razvoj regije Zaan od 17. stoljeća nadalje.
Od 2009. godine u Muzeju je postavljena tvornica čokolade i keksa Verkade s početka 20. stoljeća u kojoj posjetitelji mogu vidjeti na koji način su se u to vrijeme proizvodili slatkiši te naravno degustirati proizvode.
Muzej ima i nekoliko izdvojenih lokacija i drugih muzeja pod svojom upravom.
Canadian Museum of Civilisation jedna je od najstarijih kanadskih javnih ustanova, čija je slojevita povijest povezana s ustanovama koje su u Kanadi osnovane još u 19. stoljeću. Jedna od njih je National Museum koji se 1968. podijelio na National Museum of Man, National Museum of Natural Sciences i National Museum of Science and Technology.
Godine 1986. National Museum of Man preimenovan je u Canadian Museum of Civilization, koji se 1989. godine otvorio u novoizgrađenoj muzejskoj zgradi. Godine 2013. Muzej je još jednom promijenio ime, ovaj put u Canadian Museum of History.
Ovo je najposjećeniji kanadski muzej. Uz prostore za stalni postave i povremene izložbe, u njemu se nalaze i kino dvorane. U istoj se zgradi nalazi i Canadian Children’s Museum. Muzej je pokretač i virtualnog muzeja Virtual Museum of New France.
Muzej je osnovan 1893. godine u Kninu pod nazivom Prvi muzej hrvatskih spomenika. Tijekom svoje povijesti nekoliko puta se selio. U zgradi u Splitu u kojoj se danas nalazi, podignutoj prema projektu arhitekta Mladena Kauzlarića, otvoren je od 1976. godine.
Ovo je jedini muzej koji je osnovan s ciljem da prikuplja materijalne dokaze hrvatske povijesti i kulture od njezinih početaka.
Muzejski fundus trenutno čini oko 20 000 predmeta, a među najvažnijim spomenicima su oni iz perioda od 9. do 12. stoljeća na kojima su uklesana imena hrvatskih vladara i dostojanstvenika.
Los Angeles Museum of History, Science, and Art osnovan je 1910. godine da bi se 1961. godine, kao zasebna ustanova, od njega izdvojio Los Angeles County Museum of Art.
Ovaj umjetnički muzej otvorio se 1965. godine na novoj lokaciji u ulici Wilshire Boulevard, poznatoj po nizu muzeja koji se njome protežu. Kampus u kojem se LACMA smjestio se tijekom sljedećih nekoliko desetljeća prostorno proširio, a muzej obogatio svoju zbirku.
Prvi muzej u Solunu, u kojem je mjesto našla arheološka građa, otvoren je u novoj džamiji (Yeni Cami) 1920-ih godina. Arheološki muzej se, u zgradi koju je projektirao arhitekt Patroklos Karantinos i u kojoj se nalazi i danas, otvorio 1962. godine.
Godine 1980. otvoreni su za javnost dograđeni prostori zgrade, a početkom 21. stoljeća provedena je opsežna obnova koja je uključivala i redizajniranje unutrašnjosti.
Dio muzejske građe čine arheološki eksponati koji su pronađeni tijekom iskopavanja 1912. godine.
Galerija je dio Muzeja grada Koprivnice, a osnovana je 1968. godine. Zgradu u kojoj se nalazi projektirao je arhitekt Miroslav Begović. Ispred muzejske zgrade nalazi se Park skulptura koji je otvoren 1974. godine.
U Galeriji su izložena djela predstavnika hrvatske naivne umjetnosti kao što su Ivan Generalić, Josip Generalić, Franjo Mraz, Mirko Virius, Ivan Večenaj, Mijo Kovačić itd.
Uz Galeriju, Muzej grada Koprivnice upravlja i Galerijom Koprivnica, Galerijom Mijo Kovačić i Galerijom skulptura Ivan Sabolić.
Castell Coch (Crveni dvorac) izgrađen je u posljednjoj četvrtini 19. stoljeća po uzoru na ranije građevine koje su ovdje stajale prije njega, ali ne slijedeći u potpunosti njihova obilježja.
Na mjestu gdje je nekoć bila rimska utvrda, dvorac je izgrađen vjerojatno u 11. stoljeću tijekom Normanske invazije na Wales, kao jedna od obrambenih fortifikacija Cardiffa. Ubrzo je napušten, a u 13. stoljeću izgrađen je novi dvorac. Ni njegova sudbina nije bila bolja jer je već vjerojatno početkom 14. stoljeća uništen te su ostale samo ruševine.
Dvorac je od 1984. godine otvoren za posjetitelje.
Kraljevski muzeji umjetnosti i povijesti sadrže više ustanova i spomenika - Musée Art & Histoire (Muzej umjetnosti i povijesti), Musée des Instruments de Musique (Muzej glazbenih instrumenata), Porte de Hal (Portal Halle), Musées d'Extrême-Orient (Muzej Dalekog istoka) i Pavillon des Passions Humaines (Paviljon ljudskih strasti). Potječu od Musée d’Armes anciennes, d’Armures, d’Objets d’Art et de Numismatique (Muzeja antičkog oružja, oklopa, umjetničkih djela i numizmatike) osnovanog 1835. godine.
Muzej je bio smješten u Porte de Hal, a 1889. godine dio se preselio u Palais du Cinquantenaire, palaču izgrađenu 1879. godine koja se idućih nekoliko desetljeća dograđivala za potrebe muzeja.
U Muzeju umjetnosti i povijesti nalazi se arheološka građa, antičke zbirke s područja Europe, Egipta i Bliskog istoka, zbirke kultura drugih kontinenata te zbirke dekorativnih umjetnosti s područja Europe.
Muzej sadrži građu koja dočarava valonski život od 19. stoljeća nadalje. Nastao je 1913. godine, a njegovom osnivanju prethodila je etnografska izložba na kojoj su bili izloženi svakodnevni predmeti u Akademiji likovnih umjetnosti u Liegeu 1894. godine, gdje je kasnije otvoren i navedeni muzej.
Godine 1930. Muzej se nastanio u prostorije u ulici u Féronstrée, a tijekom 1960-ih i početkom 1970-ih preselio se u prostore nekadašnjeg samostana.
Muzej je dio Židovske kulturne četvrti u kojoj se nalazi nekoliko muzeja. Otvoren je 1930-ih, da bi već 1940-ih, usred njemačke okupacije tijekom Drugog svjetskog rata, bio zatvoren. Ponovno se otvorio 1955. godine, ali samo s petinom građe koja je preživjela rat.
Prethodno su fundus činili predmeti vezani uz vjersku praksu, a kasnije se počela prikupljati i druga građa koja svjedoči o židovskoj povijesti i kulturi.
Godine 1987. Židovski povijesni muzej preselio se na drugu lokaciju koju čini kompleks od četiri sinagoge povezane suvremenim dogradnjama.
Iz njegove bogate Medijateke 2012. godine razvio se Kenniscentrum (Centar znanja), zahvaljući kojem su javnosti dostupni desetci tisuća knjiga, časopisa, povijesnih dokumenata te foto, audio i video zapisa.
Zgrada poznata kao Oude Huis (Stara kuća) izgrađena je u drugoj polovici 19. stoljeća. Okružuje ju vrt u kojem su smještene skulpture.
Zgrada je u prošlosti imala nekoliko funkcija, između ostalog, bila je gradonačelnička rezidencija, općinski ured, sjedište povijesnog društva, a kasnije i Gradski muzej Zoetermeer.
Krajem 2018. godine Muzej se iselio iz zgrade koju je općina 2020. godine prodala za 1.25 milijuna eura.
Novi gradski muzej, u kojem je prezentiran svakodnevni život od 1950-ih nadalje, otvorio se 2019. godine u centru grada.
Muzej je otvoren 1906. godine. Nalazi se u zgradi iz 17. stoljeća koju je Pošta kupila 1720. godine. Muzej se zatvorio u proljeće 2022. zbog renovacije.
U Muzejskom fundusu nalazi se oko 4 milijuna poštanskih markica, uključujući one rijetke i vrijedne, 90 000 kuverti, pisama i sličnih poštanskih predmeta, 18 000 različitih predmeta poput poštarskih uniformi, poštanskih sandučića, poštanskih kočija, sanjki, drugih vozila itd. te 100 000 fotografija.
Muzejska knjižnica, osnovana 1944. godine, raspolaže s 60 000 knjiga i drugih tiskanih izdanja.
Najstariji pariški muzej - Musée Carnavalet, otvoren je 1880. godine. Smješten je u nekadašnjem hotelu Carnavalet izgrađenom sredinom 16. stoljeća i dograđenom u drugoj polovici 17. stoljeća. Godine 1989. pripojen mu je i hotel Le Peletier de Saint-Fargeau izgrađen u kasnom 17. stoljeću.
U Muzeju je 2016. godine započeo projekt velike obnove te je za javnost ponovno otvoren po dovršenju 2021. godine.
Muzejski fundus dočarava povijest Pariza kroz više od 625 000 raznovrsnih predmeta organiziranih u 10 odjela. Velik dio građe u Muzej je stigao donacijama.
Gradska galerija suvremene umjetnosti nalazila se na Katarininom trgu u palači Kulmer od 1954. godine. Godine 1998. preimenovana je u Muzej suvremene umjetnosti. Muzej se 2009. godine preselio u zgradu na Aveniji Dubrovnik, izgrađenu prema projektu Igora Franića.
Palača Kulmer građena je u nekoliko faza u periodu od druge polovice 18. stoljeća do kraja 19. stoljeća.
Na kućnom broju nekadašnje Galerije danas se nalazi privatna osnovna škola Hugo Kon. U palači se nalazi i Muzej prekinutih veza, a 2011. godine u njoj je privremeno bio smješten i privatni Muzej Marton, koji se kasnije preselio nazad u Samobor.
Manchester je bio središte industrijske revolucije u 19. stoljeću. Zbog razvijene tekstilne industrije i dobre prometne povezanosti ovdje je nastala prva međugradska željeznica na svijetu, a povezivala je Manchester s Liverpoolom.
Uz željeznicu je 1830. godine podignuta zgrada koja je služila kao skladište. U nju se, nedugo nakon zatvaranja željezničkog kolodvora, 1983. godine preselio Muzej znanosti i industrije, koji je od 1869. djelovao na drugoj lokaciji pod imenom North Western Museum of Science and Industry. Zgrada je od 1992. do 1997. godine temeljito obnovljena.
U bogatom fundusu Muzeja nalazi se mnoštvo predmeta koji su obilježili razvoj znanosti i industrije posljednjih nekoliko stoljeća. Među njima je i Manchester Baby iz 1948. godine – prototip prvog elektroničkog računala s mogućnošću pohrane podataka, razvijen na Sveučilištu u Manchesteru.
Zgrada u kojoj se Muzej nalazi 2019. godine proglašena je kulturnom baštinom od nacionalnog interesa. Izgrađena je u periodu od 1907. do 1908. godine kao tvornica vunenog tekstila Vapor Aymerich, Amat i Jover. Njezini pogoni bili su parni, stoga je i riječ vapor (hrv. para) našla svoje mjesto u nazivu.
Godine 1983. Odjel za kulturu regionalne vlade Katalonije kupio je zgradu te se tu uskoro otvorio muzej. On je 1990. godine proglašen Nacionalnim muzejom znanosti i tehnologije Katalonije. Prvi stalni postav otvorio se 1996. godine.
Centar se kolokvijalno naziva Beaubourg prema platou i četvrti u kojoj se nalazi. Službeno ime dobio je prema francuskom predsjedniku Georgesu Pompidou. On je bio začetnik ideje o otvaranju ovakvoga centra umjetnosti i kulture, ali je preminuo 1974. godine, pa nije doživio njegovo otvaranje.
Projekt zgrade građene u periodu od 1971. do 1977. godine izradili su talijanski arhitekt Renzo Piano i engleski arhitekt Richard Rogers te engleska inženjerska tvrtka Ove Arup and Partners.
Suvremeni izgled Centra bio je na meti kritika prilikom gradnje jer se nije uklapao među stare pariške zgrade. Vanjština se sastoji od čeličnih konstukcija, a otvorenim pokazivanjem i isticanjem strukture građevine, instalacija, dovoda zraka i dizala na eksterijeru zgrade otvoren je put high-tech arhitekturi. Svaki je element dodatno istaknut različitim bojama – cijevi za dovod zraka su plave, za vodu zelene, za struju žute, a dizala i pokretne stube su crvene. Godine 1997. započele su opsežne obnove na zgradi te se Centar ponovno otvorio 2000. godine.
U Centru se nalaze Institut de Recherche et Coordination Acoustique/Musique (IRCAM), Bibliothèque publique d’Information (BPI) te Musee National d'Art Moderne koji je prethodno bio smješten u Palais de Tokyo. Ovo je uz Museum of Modern Art u New Yorku najveći muzej moderne i suvremene umjetnosti na svijetu.
Zaklada Guggenheim muzeje ima u New Yorku, Veneciji i Bilbau, a u planu je izgradnja i u Abu Dhabiju.
Upečatljiva muzejska zgrada u Bilbau razvedenih formi s plaštom od titana dovršena je 1997. godine prema projektu arhitekta Franka Gehryja, koji je pri projektiranju koristio softver koji se inače koristi u svemirskoj industriji.
U Muzeju se nalaze brojna djela moderne i suvremene umjetnosti, a među njima su i ona umjetnika poput Rothka, Kiefera i Beuysa. Ispred Muzeja nalazi se skulptura “Puppy” umjetnika Jeffa Koonsa iz 1992. godine, izrađena od čelične konstrukcije unutar koje je posađeno cvijeće.
Ekomuzej doline grada Comacchija obuhvaća prirodnu ljepotu krajolika te bogatu i raznovrsnu floru i faunu, koja uključuje i ružičaste plamence. Važnost ovog područja delte rijeke Po, ispunjenog bočatom vodom, prepoznao je i UNESCO.
No uz prirodne ljepote, mogu se vidjeti i objekti, oprema te alati koji služe za ribolov, uzgoj i preradu riba, važne gospodarske grane ovog područja. Među njima je i stara tvornica za preradu jegulja, kao upečatljiv primjer industrijske arhitekture.
U Samosu je 1992. godine osnovana Zaklada Konstantinos i Maria Zimali čijim je sredstvima 1994. godine podignuta zgrada u koju su se smjestili Prirodoslovni muzej i Paleontološki muzej, osnovani još 1960-ih godina.
Uz paleontološku zbirku, u Muzeju se nalaze geološka, zoološka, botanička i zbirka morskih vrsta. Mnogi paleontološki nalazi, od kojih su neki otkriveni prilikom iskopavanja još 1887. godine, nažalost se više ne nalaze na Samosu, već su pohranjeni u drugim europskim i američkim muzejima.
Među izlošcima koji se nalaze u Muzeju su i fosili životinja stari oko 10 milijuna godina, a potječu s ovog područja. Zanimljiviji zoološki izlošci uključuju izumrlu vrstu žirafe Samotherium i veliku divlju mačku Kaplani koja je navodno u 19. stoljeću ovdje doplivala iz Turske.
Zaklada Konstantinos i Maria Zimali u posjedu ima i etnografsku i povijesnu zbirku koje su, dok se za njih ne pronađe drugi odgovarajući smještaj, privremeno također smještene u prostorima ovog Muzeja.
Craft & Folk Art Museum (CAFAM) otvoren je 1973. godine. Osnovala ga je umjetnica Edith Robinson Wyle. Prethodno je na njegovom mjestu bila galerija s restoranom The Egg and the Eye otvorena 1965. godine.
Muzej je od osnutka podržavao etničku raznolikost i multikulturalne vrijednosti, što je potaknulo pokretanje Internacionalnog festivala maski koji se održavao do 1994. godine.
Muzej je 2018. godine promijenio ime u Craft Contemporary, a naziv je u skladu s izložbama suvremenih umjetnika i dizajnera koje se ovdje održavaju.
Muzej posjeduje bogati arhiv smješten u knjižnici Sveučilišta u Kaliforniji u Los Angelesu. Arhiv sadrži i audio intervjue prethodnih djelatnika i suradnika Muzeja.
Muzej Nacionalnog arhiva u Parizu otvorio se 1867. godine. Za smještaj tadašnjih nekoliko tisuća dokumenta iskoristio se dio prostora nekadašnjeg hotela nazvanog Hôtel de Soubise. Zgrada je izgrađena još u 14. stoljeću kao plemićka palača, ali je tijekom narednih stoljeća opsežno obnavljana i dograđivana te pretvorena u hotel. U 18. stoljeću zgrada je bila u posjedu obitelji Rohan-Soubise po kojima je tadašnji hotel dobio ime, a tada je izgrađen i Hôtel de Rohan.
Godine 1808. država je kupila obje zgrade, te je određeno da će u Soubiseu biti Archives de l'Empire (Carski arhiv), a u Rohanu Imprimerie Nationale (Nacionalna tiskara). Tijekom 19. stoljeća zgrada nekadašnjeg hotela Soubise obnavljana je i proširena u dvije faze – prva je trajala od 1838. do 1848. godine, a druga od 1859. do 1880. godine. Godine 1927. i zgrada hotela Rohan pridružena je Nacionalnom arhivu.
U Muzeju se nalaze zbirke francuskih dokumenata, ali i stranih vezanih uz Francusku, sigilografske zbirke i različiti predmeti koji svjedoče o francuskoj povijesti.
Početci dvorca Fontainebleau, koji je tijekom svoje povijesti bio boravište francuskih vladara, sežu vjerojatno u 12. stoljeće. Obnavljan je više puta, većinom dolaskom novih vladara. U 16. stoljeću prošao je veliku obnovu pod kraljem Franjom I., a obnovljen je i nešto kasnije za vrijeme vladavine Henrika IV. Ovdje su boravili i Luj XVI. i Marija Antoaneta, a njihovu je obnovu dvorca prekinula Francuska revolucija 1789. godine. Napoleon, koji je zatekao dvorac u lošem stanju i također se odlučio za obnovu, ovdje je 1814. potpisao abdikaciju.
Prostori dvorca su tijekom Prvog svjetskog rata služili kao vojna bolnica, a u njemu su svojevremeno boravili i obrazovali se likovni i glazbeni umjetnici, između ostalog Pablo Picasso i Astor Piazzolla. Godine 1981. dvorac je upisan na UNESCO-v popis svjetske baštine.
Muzej je službeno otvoren 1927. godine. Danas se u njemu nalazi oko 30 000 umjetničkih djela nastalih od 16. do 19. stoljeća.
Poduzetnik i kolekcionar umjetnina Jean Paul Getty osnovao je Zakladu Muzeja J. P. Getty 1953. godine, a uskoro je dio svoje kuće u Los Angelesu pretvorio u muzej. S obzirom da je kolekcija rasla, bio je potreban veći prostor, pa je 1974. godine Muzej preseljen u Malibu u građevinu koja je stilski uzor imala u rimskoj vili iz Herculaneuma stradaloj u erupciji Vezuva 79. godine, poznatoj kao Villa dei Papiri.
U vili je izloženo više od 44 000 djela, podijeljeno u nekoliko zbirki od vremena prije nove ere do današnjih dana.
Danas uz Muzej postoji i Centar J. Paul Getty koji se otvorio 1997. godine u Los Angelesu.
Skansen, najstariji muzej na otvorenom, osnovao je učitelj jezika Artur Hazelius 1881. godine. Prikupljene predmete izložio je 1873. godine kao etnografsku zbirku, a predstavljali su temelj budućeg Nordijskog muzeja (Nordiska museet), kojega je također osnovao.
Na području Skansena nalazi se oko 150 objekata iz različitih dijelova Švedske građenih od 16. stoljeća nadalje, a kasnije preseljenih ovdje. Tu je stanište našlo oko 75 vrsta domaćih i divljiih životinja.
Doživljaju pridonose i kostimirani zaposlenici koji posjetiteljima pokazuju tradicionalne obrte i interpretiraju nekadašnji način života, a u ponudi su i tradicionalni suveniri te predmeti švedskog dizajna.
Posjed Hamptonne sačuvao je višestoljetnu seosku tradiciju. Sastoji se od farme, voćnjaka i kuća. Neki objekti datiraju još iz 15. stoljeća, ali su kasnije obnavljani.
Kuće odražavaju stil i duh vremena u kojem su nastale, a imenovane su prema obiteljima koje su ovdje nekada živjele, poput obitelji Syvret, Langlois i Hamptonne. Prema posljednjoj navedenoj su posjed i Muzej dobili ime.
Muzej predstavlja nekadašnji svakodnevni način života na ovom području – običaje, poljoprivredne radove i obrt, pripremu hrane i pića, kao što je lokalna jabukovača rađena od jabuka iz voćnjaka smještenog na posjedu.
Kuća je izgrađena na poluotoku Goweru, otkuda je 1952. godine preseljena u St Fagans te otvorena za javnost 1955. godine. Pridružene gospodarske kuće premještene su na istu lokaciju nekoliko desetljeća kasnije. U navedenim objektima živjele su mnoge generacije obitelji Rogers, a posljednji vlasnik kuću je donirao muzeju u St Fagansu.
Kuća je građena u tri faze. Prve dvije faze izgradnje provedene su tijekom 17. stoljeća, a posljednja oko polovice 18. stoljeća. Današnji izgled kuće odražava kako je izgledala otprilike 1800. godine. Gospodarske kuće izgrađene su oko 1850. godine.
Crvena boja kuće, prema narodnoj predaji, štiti ukućane od zla, a izvorno je nastala kombinacijom volovske krvi i vapna. Danas upečatljiva crvena boja ima drugu recepturu, a kuća je nadahnula njezin naziv - crveni pigment tvrtke Ty-Mawr Lime prema kući je dobio ime Kennixton Red.
Utemeljitelj Muzeja biologije koji se otvorio 1893. godine bio je taksidermist i zoolog amater Gustaf Kolthoff. U to se vrijeme u njemu nalazilo više od 3 000 prepariranih životinja, a 1897. godine posjetilo ga je čak 106 000 osoba.
Muzejsku zgradu projektirao je arhitekt Agi Lindegren, po uzoru na norveške drvene crkve. Nekoliko murala na zidovima interijera izradio je slikar Bruno Liljefors.
Muzej je bio poznat po svojim dioramama s prepariranim životinjama koje su predstavljale biološko bogatstvo raznolikih švedskih krajolika. U muzeju se nalazila i fiktivna životinja skvader, poznata iz jedne lovačke priče, a riječ je o zecu s krilima i repom ptice.
Muzej je 1970. došao pod upravu muzeja na otvorenom Skansen. Godine 2008. u Muzeju je izbio požar, ali ugašen je prije nego je nanio veliku štetu. No kako je otprije bio u lošem stanju, 2017. godine zatvorio se te se nažalost ne zna hoće li se ikada više otvoriti.
Kralj Filip II. August izgradio je fortifikacijsku građevinu oko 1200. godine, na mjestu kasnije kraljevske palače. Gradnja kraljevske palače započela je u 16. stoljeću, a potom su dograđivani dijelovi u 17. stoljeću. Dvorana sv. Ljudevita najstariji je očuvani dio prethodne građevine te, sudeći prema dekorativnim elementima, vjerojatno potječe iz 13. stoljeća.
U periodu od 1983. do 1993. godine u sklopu projekta Grand Louvre na području palače provedena su arheološka istraživanja, Louvre je obnovljen, prostorno reorganiziran, bolje uklopljen u okolinu te je dobio novi podzemni ulaz nadvišen staklenom piramidom arhitekta Ieoha Minga Peia.
Prirodoslovni muzej u Parizu ima nekoliko galerija, vrtova i drugih podružnica. Među njima je i Galerija mineralogije i geologije smještena u Botaničkom vrtu, koju je projektirao arhitekt Rohault de Fleury. Otvorena je 1841. godine, kao prva pariška građevina sagrađena namjenski za potrebe jednog muzeja.
Zbirka, čiji temelji i najstariji dio fundusa seže još u prvu polovicu 17. stoljeća, sadrži oko 130 000 primjeraka. Najteži muzejski predmet teži oko 1700 kilograma.
Leicester Museum and Art Gallery otvorio se 1849. godine kao jedan pod prvih javnih muzeja u Ujedinjenom Kraljevstvu. Prvobitnu zbirku Muzeja sačinjenu od 10 000 umjetničkih djela, fosila, životinjskih primjeraka i drugih raznovrsnih predmeta doniralo je Leicestersko književno i filozofsko društvo.
Smješten je u zgradi škole koju je 1830-ih projektirao Joseph Hansom. Krajem 19. i tijekom 20. stoljeća Muzej je više puta dograđivan i proširivan, a veća rekonstrukcija odvila se 1977. - 1978. godine.
Palača u stilu secesije izgrađena je povodom Svjetske izložbe 1900. godine u Parizu, a projekt izgradnje započeo je 1897. godine suradnjom arhitekata Henrija Deglanea, Alberta Louveta, Alberta Thomasa i koordinatora Charlesa Giraulta.
Njezin stakleni svod najveći je u Europi, a u centralnom dijelu iznad kojega se nalazi ima više čelične konstrukcije nego u Eiffelovom tornju.
Godišnje se u Velikoj palači održi oko 40 događanja. Tu su izlagali brojni umjetnici ponekad tek najavljujući umjetničke pravce koje su začeli, poput fovizma Henrija Matissea. Izložbena manifestacija Salone d’Automne, koja je utemeljena 1903. godine te traje sve do danas, od 1904. godine većinom se održavala upravo ovdje.
Izložbenu funkciju Velike palače privremeno je omeo Prvi svjetskoi rat, kada je u njoj bila smještena vojna bolnica.