Boris Bućan (15. ožujka 1947. - 18. svibnja 2023.) i Međunarodni dan muzeja (MDM) neraskidivo su povezani. Plakatima za MDM iz 1982., 1985., 1986. i 1988. godine Boris Bućan utisnuo je trag u začetcima obilježavanja te manifestacije u Hrvatskoj, ali i u ostatku tadašnje države. Ta je veza poprimila i simboličko značenje jer nas je ovaj svjetski poznati i priznati umjetnik, „majstor od plakata”, napustio upravo 18. svibnja 2023. godine, na dan kada se MDM obilježava diljem svijeta.

Uspostavljanje Međunarodnog dana muzeja predloženo je 1976. godine na sastanku Izvršnog odbora Međunarodnog savjeta za muzeje (ICOM-a), a prvi se put obilježio 18. svibnja 1978. godine. Nositelj i širitelj ove manifestacije na području Hrvatske i cijele bivše države Jugoslavije bio je Muzejski dokumentacijski centar (MDC), koji je 1980. godine dao tiskati prvi plakat posvećen Međunarodnom danu muzeja, autora Ivana Picelja. Od 1982. do 2017. godine MDC je sustavno naručivao izradu plakata za navedenu manifestaciju, koja se od ranih osamdesetih godina 20. stoljeća obilježava u zagrebačkim, hrvatskim, ali i ostalim, tada jugoslavenskim, muzejima i galerijama.

Upravo te 1982. godine MDC je pod vodstvom ravnatelja Tomislava Šole organizirao u Zagrebu prvu veliku proslavu Međunarodnog dana muzeja, a Bućanov plakat bio je amblem koji je krasio zidove i izloge brojnih muzeja, galerija, knjižara, antikvarijata i obrazovnih ustanova te smještanjem na ulicu pozivao prolaznike na sudjelovanje. Sudeći po bogatom programu, fotografijama i tekstovima koje su objavile tadašnje novine, bio je to dan za pamćenje. Program se većinom odvijao u dvorištu Arheološkog muzeja i na Zrinjevcu, ali i u ostatku središta Zagreba. U povodu MDM-a u Studiju Galerije „Forum“ otvorena je izložba „Muzejski plakat”, knjižara Mladost u svojim je izlozima predstavljala zagrebačke muzeje na izložbi „Muzeji u izlozima”, muzeji su nudili građanima ekspertize, a uz mnoge ustanove u manifestaciji su sudjelovali i Vladimir Dodig Trokut, kostimirani studenti povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta i Likovne akademije u Zagrebu te brojni glazbenici, poput Animatora, koji tada još nisu objavili ni svoj prvi studijski album.

Prema dokumentaciji koju MDC posjeduje, Bućanove plakate za MDM naručivali su razni jugoslavenski muzeji te su mogli odabrati jezik (hrvatski, srpski, slovenski, makedonski) i pismo (latinica, ćirilica) kojim će biti ispisan tekst na plakatu. No tekst je na njegovim plakatima bio sporedan, sveden tek na rubove poput okvira ili domišljato uklopljen u sliku. Njegove plakate s pravom su nazivali „slikama za ulicu” jer su upravo to i bili - inteligentno i maštovito ostvarena likovna djela, često vrlo velikih formata. Visina ili širina redovito im je bila oko dva metra, katkad i više, što su mu poneki i zamjerali zbog teškog smještaja u određene prostore i cijene tiska. MDC je podržao njegove velike formate, pa je plakat za MDM 1982. godine sastavljen od četiri dijela, a preostala tri plakata od čak šest dijelova.

Ako usporedimo likovni izričaj na njegova četiri plakata za MDM, možemo jasno uočiti da mu se rukopis mijenjao, gotovo kao da su ih radili različiti umjetnici, a isto je vidljivo i na njegovim drugim plakatima. Možda je to jedan od čimbenika koji ga je činio posebnim - uvijek je bio vjeran sebi, iznova drukčiji i nikada dosadan. U ranijim djelima, posebno sedamdesetih godina, često se koristio fotografskim predlošcima, a poslije se oslanjao gotovo isključivo na svoj crtački talent, tek s referencijama na pojedine predloške i uzore. Neki su plakati poprilično minimalistički izvedeni, u smislu da postoji jedan središnji element i/ili tekst te dosta praznog prostora koji ga okružuje, a katkad je svaki milimetar ispunjen motivima i bojom. Za neke prigode plakati su izvedeni u nekoliko boja, a katkad tek u spoju crne i bijele te eventualno još jedne boje. Figure su kojiput prikazane s dosta detalja, katkad su samo siluete, katkad linije, a i te linije su na nekim plakatima nepravilne, slobodne, kao da su vođene rukom i emocijama, a katkad se geometrijski sijeku. Krajem osamdesetih i tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća siluete i linije na njegovim plakatima sve su češće „razlivene” u mrljaste kompozicije, baš onakve kakve su izvan konteksta plakata obilježavale njegove crteže i slike koje je izlagao u muzejskim i galerijskim prostorima.

Estetskom vrijednošću i interpretativnom kvalitetom u djelima Boris Bućan zaslužio je svoje mjesto u zbirkama inozemnih muzeja kao što su Muzej moderne umjetnosti u New Yorku ili Muzej Viktorije i Alberta u Londonu koji je 1998. godine njegov plakat „Žar ptica” objavio na naslovnici kataloga izložbe „The Power of the Poster” jer je, kako piše autorica, jednostavno „zapanjujuće originalan”.

Kao omaž Bućanovu djelu i suradnji s MDC-om te u povodu obilježavanja prve godišnjice njegove smrti pripremili smo ovu mrežnu izložbu njegovih plakata za Međunarodni dan muzeja uz izbor popratne građe koja ilustrira početke obilježavanja MDM-a, misiju Bućanovih plakata u tome manje poznatom segmentu njegova rada, u kojemu je također imao pionirsku ulogu, njegov profesionalni karakter kao i samu manifestaciju Međunarodnog dana muzeja u osamdesetim godinama prošlog stoljeća.